II, Theaterstücke 11, (Reigen, 0), Reigen. Zehn Dialoge, Seite 220

11.
box 17/4
Reigen
Str. 4.
KOPRIVE
Br. 4.
Vecernji tipovi sa llice.
Glumica: Viumijete covjeka dovesti
ne? Ja to sebi tako predstavljam -
do ocaja svojom otmjenosen.
Glumica: No, kako ti to sebi pred¬
Grol: Jest, gospodice
stavljas?
Giumica: „Jest, gospodice“!
Grof: Mislim . .. cekat cu te iza
Dajte bar sablju otpasite!
predstave u kolima, onda Cemo se ne¬
25
Groi: Ako je dopusteno. (otpase je
kamo na vecern
i polozi uz postelju).
Glumica: Ja nijesam gospodica Bir¬
Günnica: Asad me konaéno poljubi!
kon !
Grof (poljubi je, ona ga ne pusta).
Grof: Toga ja niti nijesam rekao.
Glumica: Radije da te nijesam ni¬
Mislim da svemu treba raspolozenja.
kada vidjela!
Ja se raspolozim tek kod vecerc. Onda
Grof: Ovako je ipak bolje!
je najljepse, kad se sa soupera onako
Glumica: Gospodine grofe, vi ste
skupa vozi knci, onda
poseur!
Glumica: Sto je onda?
Grof: Ja — a zasto?
Grof: Dakle onda .. stoji do
Glumica: Sto mislite, kako bi mnogi
razvitka stvari.
bili sretni, kad bi smjeli biti na va¬
Glumica: Daj sjedi blize. Blize!
Seinu miestu
Grof (siedajuci na postelju). Moram
Grof: Ja sam jako sretan.
ved reci. iz jastuka dolazi takav...
Glumica: No, ja misljah da nema
rezeda je 10 — ne?
srece. Kako me to gledas? Ja mislim
Glmmien: Jako je vruce ovdje, ne
da ine se svi bojite, gospodine grofe?
Cini Ii ti 8o?
Grof: Velim, gospodice, vi ste pro¬
Grol (nagne'se i poljubi joj vrat).
blem.
Glumica. O. gospodine grofe, ia to
Glumica: Ah, pusti ine na miru sa
se protivi vasemn programu!
svojom filozofijom hodi k meni.
Grof: Ko to veli? Ja nemam pro¬
A sad me zamoli za Stogod.
grama.
mozes sve dobiti sto hoces. Prelijep
Glumica (povuée ga k sebi).
Si.
Grof: Zbilja je vruce.
Grof: Onda molim za dopustenje
Glumica: Cini li ti se? I tako je
(ljubeci joj ruku) da smijem doci ve¬
tamno kao da je vece..
Ceras.
(privuce ga k sebi.) Vece je. noc
je Zatvori oci ako ti je presvjetlo.
Glumica: Veceras . ta ja glu¬
Hodi! Hodi
mim
6
*
Grol: Iza predstave
U doba straha.
Glumicn: A nemotsnista drugogn?
Grof: Sve cu drug moliti iza pred¬
Arthur Schnitzler: „Kolo
stave.
Glumica (povrijedeno); Onda ces
Glumica i groj.
moci dugo moliti, nevoljni poseuru!
Glumicina spavaca soba, uredena
Grof: Glete, ili, gle, mi smo do
jako raskosno Podne je; zavjese su
sada bili tako iskreni jedno s drugim
na prozorima jos spustene; na noc¬
.. Meni bi sve to bilo puno ljepse
nomu ormaricu gori svijeca, glu¬
na vecer nakon predstave . prijat-
mica jos lezi u postelji s baldahinom.
nije no sada kad uvijek imam
Na pokrivalu lezi mnogo novina.
nekakovo cuvstvo, kao da bi se mogla
Grof udje u uniformi dragunskoga
otvoriti vrata
kapetana. Ustavi se na vratima.
Glumica: Iz vana ih se ne da ot¬
(Syrsetak).
voriti.
Grof: Bit cu tako slobodan.
Grof: Gle ja mislim, ne smijemo
Glumica: Amo. (Povuce ga k sebi,
vec unaprijed pokvariti nesto, sto bi
prode mu rukom kroz kosu.) Znala
nam mozda kasnije moglo biti jako
sam da cete doci danas.
lijepo.
Grof: A kako to?
Glumica: Mozda!
Glumica: Znala sam veé jucer u
Grof: □jutro, pravo da recem, ljubav
kazalistu.
mi se cini gadna.
Glumica: No — ti si zbilja najludi
Grof: Zar ste me vidjeli s pozor¬
stvor koji sam vidjela!
nice?
Grof: Ja ne govorim o kakovim
Glumica: Ali, covjeée! Zar nijeste
god Zenama . . . konacno je uopée
Seb
primijetili da glumim samo za vas
svejednc. Ali Zene kao ti ... ne,
Grof: Ta kako je to moguce?
mozes me sto puta nazvati ludakom.
Glumica: Poletjela sam, kad sam
— „Ti kaj je ono ftic ali pak ae¬
Ali Zene kao ti ... ne uzimlje se
vas vidjela, gdje sjedite u prvomu
prije zajutarka. I tako znas li.. roplan?
redu!
„Kaksni te vrazi ftic ali pak
tako
Grof: Poletjeli ste? Zbog mene?
Glumica: Boze! kako si sladak!
acroplan nahajaju? Im kaj ne vidis
Nijesam imao ni pojma da ste me
Grof: Uvidas, Sto sam rekao, zar da je ono vrana!“
opazili.