II, Theaterstücke 11, (Reigen, 0), Reigen. Zehn Dialoge, Seite 222

11.
Reigen
Str. 6.
box 17/4
KOPRIVE
UI nestasici drugih.

9 0
Wegn
— „Sa kakvim to deökirom hoda sada uvijek Olga?“
„Je, dobri su i ti sada kad drugih nema!

Glumica: Pusti samo brigu meni.
pojedinihv rsti Zivotinja. I Svemoguci
A sad me jos jednom poljubi, mal
Gospodin oprosti ove reklamante od
moj filozofe. Tako, zavodniée . slatko
sveopée obvezatnosti smrti.
dijete, trgovée dusa, tvoru ti
(Posto ga je nekoliko puta Zestoko
Reklamanti podeli se ukrcavati. Na¬
poljubila, odbije ga od sebe.) Gos¬
jednom opazi Noe u sjeni jednoga
podine grofe, bila mi je osobita dast!
kaktusa za ukrcanje odredjenog macka
Grof: Moj naklon, gospodice! Do
i macku, u ljubavnom zagrljaju. Noe
vidova!
se smrkne i kao da se necemu dos¬
Glumica: Zbogom, Szombathelyu!
jetioiode pred Njegovu Svemoguchost:
AASS
„Gospode, ja sam sagradio veliku
barku za putnike moje, ali mi nismo
Ljubavm certifikati.
pomisljali na ljubav, kojom si obdario
svako stvorenje svoje sa zapovjedi:
Gospodin Bog odlucio je velikim
„Ljubite i mnozite se.“
masama vode potopiti ovaj svijet. Opéi
potop, opéa kazna.
Njegova Svemogucnost zamisli sedu¬
Gospodin Noe, brodovlasnik i po¬
boko irece: „Oduzeti im je ne mozemo
duzetnik, Covjek mudari okretan, da¬
Ha, sjetio sam se: Provizorno
lekovidan politicarstaroga zavjeta, brzo demo uciniti tako: Svaki od putnika
je uvidio, da ée ovaj svijet mnogo tvojih, gospodine Noe, predati ée ti
izgubiti na svojim Carima i ljepoti, svoje srce, a ti mu izdaj na nj
ako ostane bez Zivoga bica, pa upravi certifikat. Kada ih iskrcas, povratit
na Svemogucega Gospodina reklama- ces im na temelju certifikata, svakome
ciju barem za dvojicu predstavnika svoje.“
Br. 4
Smisljeno ucinjeno. Zivotinje Noi
svoja srca, a on njima certifikate.
— Mehet elöre! — zapovjedi Noe
i arha krene. Na svijet se spustila
kisa, kisa, kisa —
Kako na prekooceanskim parobro¬
dima vlada medju putnicima prvoga
dana mala drustvena napetost, onda
kada se svi upoznadu, i zabave se van¬
redno ugodno, ali na koncu ipak ih
svlada dosada i samo dosada, tako je
upravo bilo i u Noeovoj arhi.
Pod konac puta pognule ove Zivo¬
tinje glave, tromo se vukle od jednoga
kuta arhe na drugi i bez glasa zurile
u krov po kojem je romonjila kisa.
Jednoga dana zaduje se najednom
smijeh. Maleno majmunée, zeleni za¬
morac, skakuce veselo po arhi i smije
se, smije — do ludila.
„Sto li je“? Sta se ti veselis
upita ga gorila, kojega je ovaj smijeh
direktno razdrazio.
„Ha, ha“ —
smije se majmunée
dalje: Imam i Cemu da se veselim:
Slon je izgubio svoj certifikat, a ja
sam ga nasao!
U jednom kutu arhe setao se la¬
ganim koracima klonulo sion i upirao
oci pazljivo u pod.

Nadvojvoda Eugen,
zapovjednik balkanske vojske.