11.
box 17/4
Reigen
20
Br. 42.
Mlada gospoda: Naravno. U tome
imas pravo.
Muz: Doista — one plate za ono
malo sreée ono malo
Mlada gospoda: Zabave.
Muz: Zasto zabave? Kako dolazis
do toga da to nazoves zabavom?
Mlada gospoda: No — nesto mora
da bude —! Inace ne bi toga radile.
Muz: Nista to nije
omaglica.
Mlada gospoda (zamisljeno): Oma¬
glica.
Muz: Ne, nije niti omaglica. Kako
bilo, skupo se plati, to je sigurno.
Mlada gospoda: Dakle ti sito
jedared prozivio, zar ne?
Muz: Jest, Emo. — To je moja
na
Zalosnija uspomena.
Mlada gospoda: Koja je bila? Kazi!
Poznam li je?
Muz: Ta Sto ti na um pada?
Mlada gospoda: Je li tome vec
dugo? Je li bilo davno prije nego si
mene uzeo za Zenu?
Muz: Ne pitaj. Molim te, ne pitaj.
Mlada gospoda: Ali, Karlo!
Muz: Umrla je.
Mlada gospoda: Zbilja?
Muz: Da zvudi skoro smijesno,
ali osjecam da sve ove Zene umiru
mlade.
Mlada gospoda: Jesili je jako ljubio?
Muz: Lazljivka se ne ljubi.
Mlada gospoda: Dakle, zasto
Muz: Omaglica
Mlada gospoda: Dakle, ipak?
Muz: Ne govori vise o tome, molim
te. Sve je ved odavna proslo. Ljubio
sam samo jednu — to si ti. Ljubi se
samo gdje je cistoca i istina.
Mlada gospoda: Karlo!
Muz: Oh, kako se dovjek sigurno
i dobro osjeca u takovom zagrljaju!
Zasto te nijesam upoznao vec kao
dijete? Mislim da onda ne bih bio
drugih Zena ni pogledao.
Mlada gospoda: Karlo!
Muz: Alijepa si!
lijepa!
Oh, hodi ... (gasi svjetlo).
Mlada gospoda: Znas li na sto
moram danas da pomislim?
Muz: Na sto, zlato?
Mlada gospoda: Na na na
Veneciju.
Muz: Prvu noé.
Mlada gospoda: Da. tako
Muz: Sto —? Ta reci!
Mlada gospoda: Tako me volis
danas.
Muz: Da, tako te volim.
Mlada gospoda: Ah.. kad bi ti
uvijek
Osiquranje proti nezqode
nasih toënih pretplatnika
KOPRIVE
Str. 5.
Muz (u njenomu zagrljaju): Kako?
bavni odnosaj“. Od „Ausganga“ do
Mlada gospoda: Moj Karlo!
Retrea, od 6 do 9 sati se zaljubi, ljubav
Muz: Sto mislis? Kad bih ja uvi¬
vodi, sprovede je i — odvede.
jek
U nedjelju dotjera se moj baka srem.
Mlada gospoda: No da.
Muz: No, Sto bi bilo, kad bih ja
Cika, obuce ekstra cipele, spremi svoj
uvijek
„Urlaubnis“ i onda „Sirom sredom,
Mlada gospoda: Onda bih upravo
Sirom sveta i uzduz birtija“. Birtije po¬
uvijek znala da me volis.
sjecuje samo one u kojima se svira,
Muz: Da. Ali to moras i tako znati.
plese, pjeva ili barem udara u keca.
Covjek nije uvijek ljubeéi muz, mora
kadikada iziéi u dusmanski Zivot,
Tu on za svoje novce pije, za svoje
mora se boriti i nastojati! Toga ni¬
se i napije, a ako Bog dade — zabije.
kada ne zaboravi, dijete!
On sam ne zadirkuje (u musko Celjade)
Sve ima svoje vrijeme u braku — to
nikada, osim ako Zeli da se pozabavi.
je bas ono lijepo. Nema in innogo
Alitko njega samo takne ili mozda
koji se jos nakon pet godina sjedaju
svoje Venecije.
povrijedi njegovu Svalerku, taj isto kao
Mlada gospoda: Naravski!
da se taknuo Lajdenske boce.
Muz: A sada laku noé, dijete!
„Civilu“ razbije glavu sa prezirom, a
Mlada gospoda: Laku noé!
„militeru“, bilo koje branze, sa omalo¬
Dee
nazavanjem. Bije se s posebnom tak¬
Sa „Sreméikom u ratu.
tikom: po danu najprije prévali stol
tu se usandi, odavle navaljuje i brani
„Sto je Srema toga vise nema“
se, a po noci prva mu je briga kada
pjeva moj Sreméika, a pred desetak
dospije s kime u neprijateljske odno¬
godina povjerovali to i postovani pur¬
saje, da razbije lampu i onda u po¬
gari Griékih gorica i Vlaske vulice,
mréini -
da vidis rusvaja.
kada se poceli odusevljavati za be¬
U manevrima svagdje se rado vidi
Carce, „Sadjavu mehanu, „jarana, me¬
secinu „kao dan,“ „udovicumladu, „tri
raspojasani neki baka, ljudi se öso¬
bito dive njegovu jogonluku,
forinta“ i mnogo drugih srijemskih
kada odu dalje dugo i dugo ih se jos
pjesama i poskočnica. Ja sam opet od
vajkada bivao sa „Sremcima“ pa doso k
sjecaju birtasi, kramari, sljivici i dje¬
njima i u vojsku, a kako se prijatelj
vojke. Sjedanja su doduse malo öudna
i razlicita, ali na koncu sveduse ipak
najbolje u nuzdi pokazuje, tako ja s
mojim „Sreméikom“ i u sam rat.
na jedno: svaki ga prokune i na¬
Sremac soldat, soldat je kao i svaki
smije mu se, a svemu se najvise na¬
drugi soldat, ali soldata Sremca pre¬
smije on sam, Sreméika. Ta njemu i
poznati cete i u cijeloj carskoj ar¬
nije bilo nego do bruke.
miji po njegovoj — kapi. „Calmu
Razgovore, pa bili oni i najozbiljni
ima sarajevski pasa, vladika se ka¬
zapoéinje on redovito salom i tek
milovkom hvali, pecom kiti sijacka
onda, kada se je uvjerio, da onaj,
se snasa“, a moj „Sreméika“ imade
koji ga je nagovorio, nema nakane
doduse samo svoju bakezersku kapu,
podvaliti mu, onda Sreméika razgo¬
ali kada si je on dade za 15 krajcara
vara ne dubokoumno i birano, ali
da prekroji i onda je na glavi on
razumno i duhovito, a rijeci zvone i
malo najero namjesti, ne mijenja se on
igraju kao kolo uz gajde. Opazanja
ni sa karlovačkim patrijarom, niti ée
su mu izvrstna. Sto nebi naslo sto
proci i jedna dama „sudoperskog za¬
kriticara, nadje on.
nata“, a da joj oko ne zapne o nezna¬
O igri i pjesmi nije da se pise,
nog deliju. 1 ta ne odoli. Jedan pogled
treba da se duje i vidi. Poslije naj¬
dosta je njemu za podlogu Jjubavi.
napornisih marseva udarala je glazba
Nije on „Ljubavnik sramezljivi“,
„kolo“ 1 da mi ga vidis. Potkovice
Ne ocekuje on 3 godine dana. 3 sata
frcaju, tabanigore, a pjesmu samo sipa:
dostaju njemu za cijeli takozvani „Jju¬
„Devojka je pudarinu klela
Sod „Stvog austrijskog sveopéeg esiguravajuéeg drustna protiv nez¬
geda“ pod brejem 1102.00 osigurani su svi nasi teeni pretplatniei na
1000 kruna protiv neggoda na putu
UPRAOA