box 17/4
11. Reigen
Arthur Schnitzler: „Kolo“
Muz i slatka pucicd.
Cabinet particulier u Riedhofu.
Prijatna, umjerena elegancija. Gor
plinska pec. Muz Slatka pucica.
Na stolu se vide ostanci jela: dasice
sa skorupom, voce, sir. U Casama
ima madarskoga bijeloga vina.
Muz (pusi havanu, naslonjen u
uglu divana)
Slatka pucica (sjedi uza nj na sto¬
lici i vadi Zlicicom skorup iz jedne
Casice te ga srée s nasladom).
Muz: Ide li u tek?
Slatka pucica (ne daje se smetati):
Oh
Muz: Hoces li jos jedan?
Slatka pucica: Ne, i tako sam vec
odvise jela.
Muz: Nemas vise vina (natoéi joj).
Slatka pucica. Ne . .. ali glete,
ostavit cu ga.
Muz: Veé opet velis „vi.
Slatka pucica: Tako? — Je, znate,
Covjek se tesko privikne.
Muz: Znas.
Slatka pucica: A sto?
Muz: Znas moras kazati, a ne
znate. Hodi, sjedni do mene.
Slatka pucica: Odmah nijesam
jos gotova.
Muz (ustane, postavi se iza stolice
zagrli slatku pucicu i okrene njenu
glavu k sebi).
Slatka pucica: No, sto je?
Muz: Poljubac bih htio dobiti.
Slatka pucica (poljubi ga): Vi ste
oh pardon, ti si drzovit Covjek
Muz: Sad ti je to palo na um?
Slatka pucica: A ne, palo mi je
na um veé prije vec na ulici
Vi morate
Muz: Ti moras.
Slatka pucica: Ti zapravo moras
nesto lijepa o meni misliti.
Muz: A zasto
Slatka pucica: Jer sam s vama
odmah otisla u chambre séparée.
Muz: No, odmah se bas 'ne
moze reci.
Slatka pucica: Ali vi znate jako
lijepo moliti.
Muz: Cini ti se?
Slatka pucica: Pa na koncu, sto je
na tom?
Muz: Pa da.
Slatka pucica: Idemo li setati ili
Muz: Za setnju je i prehladno.
Slatka pucica: Naravno da je bilo
prehladno.
Muz: Ali tu je ugodno toplo, ne##
(Sjedne opet, obujmi slatku pucieu
povuce je k sebi)
Slatka pucica (slabo): No.
Muz: Sad mi reci ... Tisi me vec
prije opazila, ne?
KOPRIVE
Slatka pucica: Naravno. Vec u
Singerstrasse.
Muz: Nijesam mislio danas. I pre¬
kojuce 1 prekoprekjuce, kad sam isao
za tobom.
Slatka pucica: Mnogo ih ide za
mnom.
Muz: To mogu misliti. Ali jesi li
me ti opazilà?
Slatka pucica: Znate
znas li sto mi se je nedavno dogo¬
dilo? Za mnom je isao muz moje
rodakinje u tami i nije me prepoznao.
Muz: Je li te oslovio
Slatka pucica. Ali sto mislis?
Mislis li da je svako tako drzovit
kao ti?
Muz: Ali dogada se ipak.
Slatka pucica: Naravno da se do¬
gada.
Muz: No, sto ti onda éinis?
Slatka pucica: No nista — Pa ne
dajem odgovora.
Muz: Hm.. ali meni si odgo¬
vorila.
Slatka pucica: No, srdite li se
mozda zato?
Muz (Zestoko je poljubi): Usne ti
imaju tek od skorupa.
Slatka pucica: Oh, slatke su od
naravi.
Muz: Jesu li ti to veé mnogi rekli?
Slatka pucica: Mnogi! Sto si opet
umisljas!
Muz: No, budi postena jednom
Koliki su veé poljubili ta usta?
Slatka pucica: Sto me pitas? Ne
bi mi htio vjerovati da ti kazem
Muz: Zasto ne bih
Slatka pucica: Pogadaj!
ali se ne
Muz: No, recimo, —
smijes srditi.
Slatka pucica: Zasto bih se srdila?
Muz: Dakle, ja cijenim .. dva¬
desetorica.
Slatka pucica (otrgnuvsi se od
njega): No, zasto ne bi odmah stotina.
Muz: Da, ja sam bas pogadao.
Slatka pucica: Bas nijesi dobro po¬
gadao.
Muz: dakle, desetorica.
Slatka pucica (uvrijedeno): Naravno.
Takova koju Covjek moze osloviti na
ulici i odmah ide s njim u chambre
séparée
Muz: Ta ne budi tako djetinjasta.
Tréimo li po ulicama ili sjedimo u
sobi ... Pa mi smo tu u gostioni.
Svaki das moze uci konobar — tu
*
doista nema nista
Slatka pucica: Pa to sam ja i
mislila.
Muz: Jesi li vec bila kadgod u
chambre séparée-u ?
Slatka pucica: Dakle, da istinu
reknem. jesam.
Muz: Gle, to mi se svida da si
barem iskrena.
Str. 3.
Slatka pucica: Ali ne tako — kako
ti opet mislis. S nekom prijateljicom
1 njenim zaruchikom bila sam u
shambre séparée-u, ove godine jeda¬
red na poklade.
Muz: Ne bi bila nesreca da si je¬
dared — s ljubavnikom
Slatka pucica: Naravno, ne bi bila
nesreca. Ali nemam Jjubavnika.
Muz: No, hodi!
Slatka pucica: Duse mi, nemam.
Mus: Ali ne ces me valjda htjeti
*
da uvjeris da ja
Slatka pucica: Sto? Pa nemam¬
vec od pred vise od po godine.
Muz: Ah tako Ali prije? Koji
je bio?
Slatka pucica: A sto ste vi tako
znatizeljm?
Muz: Znatizeljan sam jer te volim.
Slatka pucica: Zbilja?
Muz: Pa da. To moras da vidis.
Dakle priéaj mi. (Pritiste je évrsto k
sebi.)
Slatka pucica: Sto bih ti priéala?
Muz: Ali nemoj da te tako dugo
molim. Ko je bio, htio bih znati.
Slatka pucica (smijuéi se): No,
neki muskarac.
Muz: Dakle — dakle — ko je to
Slatka pucica: Malo je sliéan bio
tebi.
Muz: Tako?
Slatka pucica: Da mu nijesi tako
slicio
Muz: Sto bi onda bilo?
Slatka pucica: No, dakle ne pita),
kad vec vidis da
Muz (razumije): Dakle, zato si se
dala osloviti od mene.
Slatka pucica: No, dakle, da.
Muz: Sada doista ne znam, bih li
veselio ili bih se srdio.
se
Slatka pucica: No, ja bih se na
tvojemu mjestu veselila.
Muz: No da.
Slatka pucica: I u govoru me sje¬
das njega i kako gledas čovjeka.
Muz: Sto je on bio?
Slatka pucica: Ne, oci
Muz: Kako se je zvao?
Slatka pucica: Ne, nemoj me tako
gledati, molim te.
Muz: (obujmi je. Dug, vrué cjelov).
Slatka pucica (otime se, hoce da
ustane).
Muz: Zasto ides od mene?
Slatka pucica: Vrijeme je da idem
kuci.
Muz: Kasnije.
Slatka pucica: Ne, moram ved zbilja
otici kuci. Sto mislis Sto Ce mi majka
reci
Muz: Stanujes kod majke?
Slatka pucica: Naravno da stanujem
kod majke. Nego Sto si mislio?