11.
box 17/4
Reigen
Br. 44.
Arthur Schnitzler: „Kolo“
Muz i slatka pucica.
Cabinet particulier u Riedhofu.
Prijatna, umjerena elegancija. Gori
plinska ped. Muz. Slatka pucica
Na stolu se vide ostanci jela. Gasice
sa skorupom, vode, sir. U Casama
ima madarskoga bijeloga vina.
(Syrsetak).
Muz: Nikoga izvjesna vremena
no, moje mladosti. Daj, pij, dijete
Slatka pucica; Da, a kolike ti je
godina?, . . Ti ... da ... niti ne
znam kako se zoves.
Muz: Karlo.
Slatka pucica: Jeli moguce!? Karlo
se zoves?
Muz: Je li se i on zvao Karlo?
Slatka pucica: Nije, ali to je disto
Sudo toje . ne, oci Pogled
(trese glavom).
Muz: Ako je on bio, nijesi mi
jos rekla.
Slatka pucica: Zao covjek je bio
sigurno, mace me ne bi bio ostavio.
Muz: Jesi li ga jako voljela?
Slatka pucica: Naravno da sam ga
voljela.
Slatka pucica: Ne, nije bio kod voj¬
nistva. Nije ga uzelo. Otac mu ima
kucu u. ali Sto ti to treba znati?
Muz (poljubi je): Ti zapravo imas
sive oci, s podetka sam mislio da su
crne.
Slatka pucica: No, zar ti nijesu
dosta lijepe?
Muz (poljubi je u 0ei).
Slatka pucica: Ne, ne — toga vec
niposto ne trpim .. oh, molim te
ne, daj da ustanem
oh, Boze
* *
— molim te.
.samo na das —
Muz (sve njeznije): Oh ne.
Slatka pucica: Ali, molim te, Karlo.
Muz: Koliko ti je godina?
osamnaest, ne?
Slatka pucica: Proslo mi je devet¬
Muz: Devetnaest ... a meni
Slatka pucica: Tebi je trideset
**
Ne
Muz: I nesto preko toga.
govorimo o tome.
Slatka pucica: Injemu subile vectri¬
deset idvije kadsamse upoznala snjime.
Muz: Koliko je vedktome?
*
Slatka pucica: Ne znam vec
Cuj, nesto mora da je bilo u vinu.
Muz: Da, zasto?
Slatka pucica: Sasma sam zna
meni se sve vrti.
Muz: Onda me se éyrsto drzi. Tako
(Pritiste je k sebi i postaje sve
njeznijim, ona se jedva brani). Nesto
KOPRIVE
cu ti reci, zlato, sad bismo mogli zbilja
otici.
Muz: Ne bas kuci
Slatka pucica: Sto mislis ti?
ne idem nikamo, sto
Oh, ne, ne . . .
ti pada na um?
Muz: Dakle, slusaj samo, dijete
slijedeci put kat kad se sastanemo,
znas li, onda cemo tako urediti, da
(Pade na pod, glava mu je na
njenome krilu.) To je ugodno, oh, to
je ugodno.
Slatka pucica: Storadis? (Ljubi mu
kosu.)... Cuj, nesto mora da je bilo
u tomu vinu — tako sam pospana
*
Cnj, sto onda ako vise ne budem
mogla ustati? Ali, ali, gle, ali, Karlo
a ako ko ude ... molim te.
*
konobar.
Muz: Tu neée ... dok je Ziv
unici nikakav konobar,
Slatka pucica (naslonjena je u kutu
dlivana zatvorenih oéiju).
Muz (hoda gore dolje po maloj sobi,
zapaliv cigaru),
Podulji muk.
Muz (dugo promatra slatku pucicu,
za se): Ko zna kakovo je to zapravo
stvorenje — k vragu ...
Nije bilo jako oprezno od mene
Hm
Slatka pucica (ne otvarajuéi ociju):
Nesto mora da je bilo u vinu.
Muz: A zasto?
Slatka pucica: Inaée
Muz: Zasto sve svaljujes na vino?
Slatka pucica. Agdje si? Zasto si
tako daleko? Ta dodi k meni.
Muz (k njoj sjedne).
Slatka pucica: Sad mi reci, volis
me zbilja.
Muz: Pato znas.. (Brzo se pre¬
kine). Naravno!
Slatka pucica: Znas li .. ipak je
Daj, reci mi istinu, Sto je bilo u
vinu?
Muz: Sto ti mislis da sam ja
da sam ja otrovnik?
Slatka pucica: No gle, ja ne razu¬
mijem. Ta ja nijesam takova
duse mi i Boga, — kad bi ti to o
meni mislio-
Muz: Da — Sto se tusada brigas
Ne mislim nista lzla o tebi. Mislim
da me volis.
Slatka pucica: Da
Muz: Konaéno, ako su dva mlada
Covjeka sama u jednoj sobi i vede¬
raju i piju vina ne mora nista
da bude unntra u vinu.
Slatka pucica: I ja sam to samo
onako kazala.
Muz: A zasto
Slatka pucica: Stid me je bilo.
Str. 3.
Muz: Smijesno! Nema razloga za
to. Tim vise Sto sam te sjetio tvojega
prvoga ljubavnika.
Slatka pucica: Da.
Muz: Prvoga
Slatka pucica: No da
Muz: Sada bi me zanimalo koji su
su bili drugi.
Slatka pucica: Niko.
Muz: To nije istina, ne moze biti
istina
Slatka pucica: Hodi, molim te ne¬
moj me draziti
Muz: Hoces li cigaretu?
Slatka pucica
Ne, hvala lijepa!
Muz: Znas li
koji je sat?
No?
Slatka pucica
Muz: Jedanaest i po.
Slatka pucica: Tako
Muz: No... a majka? Navikla
ne, to, Sto?
je
Slatka pucica: Zar me zbilja veé
hoces poslati kuci?
Muz: Da, ta ti si prije sama
Slatka pucica; Idi, ti kao da si se
izmijenio. Ta Sto sam ti ucinila?
Muz: Ali, dijete, Sto ti je, Sto ti
pada na um?
Slatka pucica: A bio je samo tvoj
pogled, duse mi, inaée bi bio dugo
mnogi su me veé molili da idem
s njima u chambre séparée.
Muz: No hoces li doskora opet
sa mnom ovdje ... ili drugdje —.
Slatka pucica: Ne znam.
Muz: Sto je to opet: Ti ne znas?
Slatka pucica: No, ako me tek pitas?
Muz: Dakle kada? Morao bih ti
najprije razjasniti da ne Zivim u Beeu.
Dolazim tek od vremena do vremena
amo na par dana.
Slatka pucica: Idi, da nijesi Beölija?
Muz: Beélija veé jesam. Ali sad
Zivim u blizim
Muz: Ah, Boze, to je svejedno.
Slatka pucica: No, ne boj se, ne
eu dolaziti tamo.
Muz: Oh, Boze, ako te veseli, mo¬
zes i doci. Zivim u Grazu.
Slatka pucica: Doista?
Muz: No da, Sto te to cudi?
Slatka pucica: Ti si ozenjen, a?
Muz (silno začudjen): Da, kako ti
lolazis do toga?
Slatka pucica: Pa tako mi se je
ucinilo.
Muz: Atote ne bi nimalo smetalo?
Slatka pucica: No, milije bi mi
bilo da nijesi ozenjen. — Ali si ipak
Muz: Da. samo mi reci kako ti je
to palo na um.
Slatka pucica: Kad neko veli da
ne Zivi u Beèu i da nema uvijek vre¬
—
mena
Muz: To ipak nije jako nevjerojatno.