box 17/4
11. Reigen
Br. 1.
Arthur Schmitzler: „Kolo
Slatka pucica i pjesnik.
Mala soba, uredena prijatnim
ukusom. Zavjese koje sobu éine na
pola tamnom. Crveni storovi Velik
pisaci stol a na njemu leze hartija
i knjige. Pri zidu pianino.
Slatka pucica. Pjesnik.
Ulaze upravo skupa unutra. Pjes¬
nik zatvori vrata.
Pjesnik: Tako, zlato (ljubi je).
Slatka pucica (u sesiru i ogrtacu):
Ah, kako je lijepo tu! Samo se nista
ne vidi.
Pjesnik: Oéi ti se moraju priuéiti
na polutamu. — Ove slatke oéi (ljubi
je u oci.)
Slatka pucica: Ali slatke oci ne Ce
imati za to vremena dovoljno.
Pjesnik: A zasto?
Slatka pucica: Jer cu ovdje ostati
samo minnt.
Pjesnik: Skini sesir, hoces li?
Slatka pucica: Za taj jedan minut
Pjesnik (izvadi joj iglu iz sesira i
skine Sesir). A ogrtad
Slatka pucica: Ta Sto hoces?
Moram odmah otici.
Pjesnik: Ali moras otpocinuti! Ho¬
dali smo tri sata.
Slatka pucica: Vozili smo se.
Pjesnik: Da, kuéi — ali smo u
Weidlingu na potoku tréali ditava tri
sata. Dakle, samo lijepo sjedi, dijete
kamo hoces — ovdje uz pisaci
sto: — ali ne, nije udobno. Sjedi se
na divan. — Tako. (Pritisne je). AkC
si jako umorna, mozes i leéi. Tako
(polozi je na divan). A glavicu na
jastuk.
Slatka pucica (smijuéi se): Ali ja
nijesam umorna!
Pjesnik: To samo mislis. Tako
a ako si pospana, mozes i spavati
Bit cu sasma tih. U ostalom, mogu
ti svirati i pjesmu da zaspis ... od
mene.. (Ide k pianinu).
Slatka pucica: Od tebe?
Pjesnik: Da.
Slatka pucica: Ja sam mislila,
Roberte, da si ti doktor.
Pjesnik: Kako? Ta rekao sam ti
dla sam spisatelj.
Slatka pucica: Ta spisatelji su svi
doktori.
Pjesnik: Ne, nijesu svi. Ja, n. pr.
nisam. Ali kako sada dolazis do toga
Slatka pucica: No, jer velis da je
komad koji sviras sad, od tebe.
Pjesnik: Da . mozda i nije od
mene. To je sasma svejedno. Sto
Uopée, ko ga je nacinio, uvijek je
svejedno. Samo mora da bude lijep
— zar ne?
KOPRIVE
Slatka pucica: Naravno mora
da bude lijep — to je glavno!
Pjesnik: Znas li kako sam ja tc
Slatka pucica: Sto to?
Pjesnik: No to sto sam das prije
rekao.
Slatka pucica (pospano): No pa da.
Pjesnik (ustane; k njoj, gladeci joj
kosu:) Ni rijeci nijesi razumjela.
Slatka pucica Hodi, nijesam tak
glupa.
Pjesnik: Pa naravno da si tako
glupa. Ali te upravo zato volim. Ah
kako je lijepo kad ste tako glupe!
Mislim tako kao Sto si ti.
Slatka pucica: Idi, pa Sto me psujes?
se lijepo lezi na mekanomu perzij¬
skomu Cilimu?
Slatka pucica: 0 da. Hodi, ne bi
jos udarao glasovir?
li
Pjesnik: Ne bih, milije mi je da
sam tu kod tebe. (Miluje je).
Slatka pucica: Daj, ne bi li radije
prozor otvorio da se vidi?
Pjesnik: O ne... Ova je tama
jako ugodna. Citav nas dan kao da
*
tamu kao ogrtaé za kupenje (smije
se) ne — ne — — to se mora reci
drukéije. Ne dini li ti se?
Slatka pucica: Ne znam.
Pjesnik (udaljiv se lako od nje):
Bozanstveno! Ta glupost! (Uze bi¬
ljeznicu i zapise u nju par rijeci.
Slatka pucica: Sto to radis: (Okre¬
Guéi se za njime). Sto to zapisujes
Pjesnik (tiho): Sunce, kupelj tama.
ogrtac dobro je ... (spravi bi¬
ljeznicu. Glasno) Nista A sad mi
reci, zlato, ne bi li sto jela ili pila?
Slatka pucica: Zedna zapravo ni¬
sam, ali apetita imam.
Pjesnik: Hm bilo bi mi milije
da si Zedna. Konjaka naime imam
kod kuée, ali jelo bih tek morao
lonijeti.
Slatka pucica: Zar ne mozes sto
poruciti?
Pjesnik: Toje tesko, moje sluskinje
nema vise tu — no dekaj — poci eu
ja sam .. sto bi htjela?
Slatka pucica: Ne bi se zbilja is¬
platilo, moram 1 onako kuci.
Pjesnik: Dijete, o tomu nema go¬
ora. Ali ja cu ti nesto reéi: kad
otidemo odavle, poci cemo nekamo
skupa na veceru.
Slatka pucica: 0 ne, nemam vre¬
mena za to. A onda, kamo bismo
Mogao bi nas vidjeti koji znanac.
Pjesnik: Pa imas li ti toliko znanaca
Slatka pucica: Dovoljno je da jedan
vidi i nesreéa je gotova.
Str. 3
Pjesnik: Kakova je to nesreca?
Slatka pucica: No, Sto mislis, da
majka sto duje
Pjesnik: Mozemo poci nekamo gdje
nas niko ne vidi, ta ima gostiona
posebnim sobama.
Slatka pucica (pjevajuéi): Da, kod
soupera u chambre séparée-u!
Pjesnik: Jesi li veé kada bila u
chambre séparée-u?
Slatka pucica: Da istinu reknem
jesam.
Pjesnik: Ko je bio taj sretnik?
Slatka pucica: Oh, nije to tako
kako ti mislis bila sam sa svojom
prijateljicom i njezinim zarucnikom.
Oni su me uzeli sa sobom.
Pjesnik: Tako. A ja bih ti to na
koncu morao vjerovati?
Slatka pucica: Ne moras mi vje¬
rovati
Pjesnik (blizu nje): Jesi li sada
pocrvenila? Ne vidi se vec nista. Ne
mogu vise da raspoznajem tvojih.
erta. (Dotakne joj se obraza rukom)
Ali te i ovako raspoznajem.
Slatka pucica: No, pazi da me ne
zamijenis s nikojom drugom.
Pjesnik: Cudnovato je da se ne
mogu vise sjetiti kakova si.
Slatka pucica: Hvala lijepa!
Pjesnik (ozbiljno): Cuj, skoro je
neugodno da te ne mogu sebi pre¬
doditi — U neku sam te ruku vec
Kad se ne bih vise
zaboravio —
mogao sjetiti zvuka tvojega glasa
Sto bi ti onda zapravo bila? —
isto doba blizu i daleko neugodno
Slatka pucica: Idi Sto govoris?
Pjesnik: Nista, andele, nista. Gdje
su ti usne (Ljubi je)
Slatka pucica. Ne bi li radije ot¬
vorio da se vidi?
Pjesnik: Ne... (Jako se raznjezi.)
Reci, volis li me?
Slatka pucica: Jako oh, jako
Pjesnik: Jesi li veé koga tako vo¬
jela kao mene?
Slatka pucica: Veé sam ti rekla
da nijesam.
Pjesnik: Ali. (uzdahne).
Slatka pucica: On je bio moj za¬
Pjesnik: Bilo bi mi milije da sada
na njega ne mislis.
Slatka pucica: Idi sto to radis
gle
Pjesnik: I mi sada mozemo sebi
predstaviti da smo u kojemu indij¬
skomu dvoreu.
Slatka pucica: Tamo nijesu ljud
tako zlocesti kao ti.
Pjesnik: Kako je bedasta! Bozan¬
stveno! — Ah, kad bi slutila Sto si
ti meni . .
Slatka pucica: No?
Pjesnik: Nemoj me uvijek odbijati