box 17/4
11. Reigen
— Br. 1.
KOPRIVE
Str 4
—
Pjesnik: Docnije! (Dolazi knjoj
Buduchost.
Pjesnik: To je bilo nadzemno bla¬
sa svijecom, dugo je promatra).
Slatka pucica (pokrige lice rukama).
Zenstvo . . . Ja se zovem ..
Idi, Roberte
Slatka pucica: Roberte, oh moj

Pjesnik: Ti si ljepota, ti si mozda
Roberte!
dapaée Narav, ti si sveta Neduznot!
Pjesnik: Ja se nazivijem Biebitz
Slatka pucica: Zasto se nazivijes
Slatka pucica: Joj, kapljes po meni!
Gle, zasto ne pazis !?
Biebitz?
0
Pjesnik: Ja se ne zovem Biebitz
Pjesnik (odstranisvijecu): Tisi ono
Sto sam odavna trazio. Ljubis samo
tako se nazivijem n0, zar
mozda ne poznajes to —2
mene, ljubila bi me da sam pomoénik
Slatka pucica: Ne.
u trgovini krojnom robom. To je
Pjesnik: Ne poznas ime Biebitz?
ugodno. Priznat éu ti da se sve do
Ah — bozanstveno! Doista? Ti samo
ovoga dasa nijesam rijesio neke sum¬
velis da ga ne poznajes, zar ne?
mje. Reci posteno, zar nijesi slutila
da sam ja Biebitz?
Slatka pucica: Duse mi, nikada ga
Slatka pucica: Ali idi, ja ne znam
nijesam éula.
Pjesnik: Zar ne ides nikada u ka¬
sto hoces od mene. Ta ja ne poznam
nikakvoga Biebitza.
zaliste?
Slatka pucica: O da — nedavno
Pjesnik: Sto je slavna! Ne, zaboravi
sam bila s nekim — znas, sa stricem
Sto sam rekao, zaboravi dapaée i ime
svoje prijateljice i sa svojom prija¬
koje sam ti kazao. Robert sam i
S
teljicom bili smo u Operi na Caval¬
ostacu za te Robertom. A ja sam se
leriji.
samo salio. (Lagano.) Ja nijesam spi¬
Gospodine kadetu, Vi imadete najjjepsu
satelj, ja sam trgovacki pomoénik i
buducnost. Sigurni ete za sto godina.
ne ides nikada?
na vecer udaram glasovir kod pučkih
Slatka pucica: Tu nikada ne do¬
pjevaca.
od sebe, ne eu ti nista uciniti — za
bijem ulaznica na dar.
Slatka pucica: Da, sad pak ne ra¬
l’jesnik: Drugi eu ti put ja poslati
zumijem nista ne, a kako samo
ulaznicu.
Slatka pucica: Cuj, steznik me
gledas Covjeka! Da, Sto je, ta Sto ti je?
boli.
Slatka pucica: O da! Ali nemoj
Pjesnik: Jako je cudno — sto mi
zaboraviti Ali na Sto vesela.
Pjesnik (jednostavno): Ati ga skini.
se skoro nikada jos nije dogodilo, zlato,
Pjesnik: Da veselo na nesto
Slatka pucica: Da. Ali zato ne
suze su mi blizu. Duboko si me ga¬
smijes postati zlocest.
Zalosna ne des da ides?
nula. Mi cemo ostati zajedno, hoces
Pjesnik: Ne cu.
Slatka pucica: Ne rado.
li? Jako cemo se voljeti.
Pjesnik: Ni kad bi bio koji komad
Slatka pucica (ustane i onda skida
Slatka pucica: Cu), je li istina to
n tami steznik).
o puckim pjevacima?
od mene?
Slatka pucica: Idi — koji komad
Pjesnik (koji medutim sjedi na di¬
Pjesnik: Da, ali ne pitaj vise. Ako
od tebe? Ti pises za kazaliste?
vanu): Reci, zar te ni malo ne za¬
me volis, ne pitaj uopée n da. Reci,
Pjesnik: Dopusti da zapalim svjetlo.
nima kako se zovem prezimenom?
mozes li ostati posve slob ma za par
nedjelja?
Slatka pucica: Da, a kako se ti
zoves?
ljubovca. — Andele! (Zapali svijeéu).
Slatka pucica: Kako posve slo¬
bodna?
Slafka pucica: Idi, ja se stidim.
Pjesnik: Radije ti ne du kazati
kako se zovem negokako se nazivijem.
Pjesnik: No od kuce.
Slatka pucica: Kakva je tu razlika?
Pjesnik: No, kako se nazivijem
kao spisatelj.
Uspomena na Albaniju.
Slatka pucica: A, ti ne pises pod
svolim pravim imenom?
Pjesnik (dodje blizu k njoj).
Slatka pucica: A idi nemoj!
8
Pjesnik: Kakav se miris dize oda¬

tle! Kako je to slatko! (Cjeluje joj

grudi).

Slatka pucica: Kosulju ées mi po¬

derati.
Pjesnik: Skini. skini sve
je to suvisno.
4
Slatka pucica: Ali, Roberte!

Pjesnik: A sada hodi u nas in¬
dijski dvorac.
Slatka pucica: Najprije mi reci,
volis li me zbilja.
NA
Pjesnik: Ta ja te obozajem. (Vruce
je poljubi). Ta ja te obozajem, zlato
Gnnn
110
moje, moje proljece ... moje
Slatka pucica: Roberte Roberte
Prine Wied: Dakle talijanski kolegami euva moj narod.