box 17/4
11. Reigen
KOPRIVE
Br. 3.
1Z KAVANE „ZAGREB

—
7

Na pokrivalu lezi. mnogo novina
Arthur Schnitzler: „Kolo“
Grof udje u uniformi dragunskoga
kapetana. Ustavi se na vratima.
Glumica i grof.
Glumica: Ah, gospodine grofe!
Glumiéina spavaca soba, uredena
Grof: Gospoda mi je mama dopu¬
jako raskosno Podne je; zavjese su
stila, inace ne bih
na prozorima jos spustene; na noé¬
Glumica: Molim, izvolite samo blize.
nomu ormaricu gori svijeca, glu¬
kad
Grof: Moj naklon. Pardon —
nica jos lezi u postelji s baldahinom.
Zalosno all istinito.
4
1
— Bit ée, da si i ti sigurno ozenjen?
Kako torznas? Zar zbilja tako Zalosno izgledam!
3
Str. 3.
Covjek ude s ulice ja naime ne
vidim jos cisto nista . Tako bili
bismo tu (kraj postelje:) Klanjam se!
Glumica: Izvolite sjesti, gospodine
grofe.
Grof: Gospoda mi je mama rekla
da je gospodica slaba.. nadam se
ipak da ne ée biti nista ozbiljna
Glumica: Nista ozbiljna? A imala
sam da umrem.
Grof: Za Boga, kako je mogude?
Glumica: Svakako je jako lijepo
od vas, da ste se potrudili do mene.
Grof: Imali ste umrijeti! A sinoé
ste jos glumili kao boginja!
Glumica: Bijase doista velik triumf.
Grof: Kolosalno!.. Asvi ljudi
bijahu zaneseni. Ao sebi ne cu ni
da govorim.
Glumica; Hvala na lijepu cvijecu!
Grof: Ali, molim vas, gospodice!
Glumica (pokazujuéi odima na ve¬
liku kosaru cvijeca koja stoji na ma¬
lomu stoliéu kod prozora). Evo ga
ovdje.
Grof: Juder ste bili formalno oba¬
sipani cvijedem i vijencima.
Glumica: To jos sve lezi u mojoj
garderobi. Samo sam vasu kosaru po¬
nijela kuéi.
Grof (poljubi je ruku). To je jako
lijepo od vas
Glumica (uhvati najednom njegovu
ruku i poljubi je).
Grof: Ali, gospodice!
Glumica: Ne plasite se, gospodine
grofe, to vas ne obvezuje upravo
nimalo
Grof: Vi ste Sudnovato biée
zagonetno, skoro bih rekao.
(Stanka).
Glumica: Gospodicu se Birken dade
sigurno lakse odgonetnuti.
Grof: Da, mala Birken nije problem,
I2 KAVANE „CORSO