11
box 17/4
Reigen
Str. 4
Profesorski.
—
8
4-398
9
-
1.
8

Profesor (poručnik u prièuvi): Sada
bi jos samo htio dozivjeti, da
padnem na polju dasti!“
akoprem . i poznajem je samo
Dov. SnO.
Glumica: Ha!
Grof: Mozete mi vjerovati. Ali vi
ste problem. Za tim sam uvijek éeznuo.
Izmakao mi je zapravo velik uzitak,
sto sam vas jucer prvi put vidio,
gdje glumite.
Glumica Je li moguce?
Grof: Da. Gleté, gospodice, jako je
tesko s kazalistem. Ja sam navikao
da kasno veceram . .. dakle, kad
tamo dodem vec najljepsega nema.
Nije li istina?
Glumica: Onda éete bas od sada
ranije vecerivati.
Grof: Da, vec sam mislio na to.
bava, ta vecera.
Glumica: Kakovu vi jos zabavu
poznajete, mladi starée?
Grof: Cesto i ja sam sebe pitam!
Ali starac nijesam. Mora biti koji
drugi razlog
Glumica: Mislite li?
Grof: Da. Lulu, na primjer, veli
da sam filozof. Znate li, gospodice,
on misli da ja previse razmisljam.
Glumica: Da misliti, to je ona
nesreéa!
Grof: Imam odveé vremena, zato i
razmisljam. Molim vas, gospodice,
glete, mislio sam, kad me premjesti
u Beé, bit ée bolje, Tu ima pobude,
Covjek moze da se rastrese. Alli, u
stvari, nije bolje nego tamo gore.
Glumica: Gdje je to „tamo gore“?
Grof: No tamo dolje, znate li, gos
podice, u Madarskoj, u önim gnijez¬
Br. 3.
KOPRIVE
Grof: Jest, tako je to.
Uzdah.
Glumica: Tu mora Covjek da poludi.
Grof: Zasto? Posla ima, zapravo,
vise no ovdje. Znate li, gospodice,
vjezbati novake, jahati remunde

1
a onda nije ni kraj tako los kako se
veli. Nesto je jako lijepa niska rav¬
— i onakov zapad sunca, Steta
nica
da nijesam slikar, mnogo sam puta
pomislio, da sam slikar slikao bih to.
Jednoga smo imali u regimenti, ne¬
koga mladoga Splanya, taj je umio.
Ali, sto vam ja tu priéam dosadne
pricice, gospodice.
Glumica: O molim, ja se zabavljam
kao kraljica.
Grof: Znate, gospodice, s vama se
da pricati, to mi je rekao vec Lulu,
a to je ono Sto se rijetko nalazi.
Glumica No da, u Madarskoj.
Grof: Ali i u Beöu upravo tako!
Ljudi su posvuda isti: ondje, gdje ih
ima vise, veca je stiska, to je sva
razlika. Recite, gospodice, volite li vi
zapravo Jjude?
Glumica. Volim li ih? — Mrzim
ih! Ne mogu ih vidjeti! I ne vidim
nikada nikoga. Uvijek sam sama, u
ovu kuéu niko ne ulazi.
Grof: Vidite, to sam veé mislio da
b
vi mrzite ljude. Kod umjetnosti se to
mora desto desavati Kad se u visim
krugovima. no, vama je dobro,
Boze, taj rat, . dosada
„Ah
vi bar znate zasto Zivite.
se nisam mogla udati, a kako du se
Glumica: Ko vam##to veli? Ja
tek sada?
nemam pojma zasto Zivim.
Grof: Molim vas, gospodice, gla¬
dima, gdje sam ponajveéma bio u
sovita — slavljena
garnizoni.
Glumica: Je li mozda to sreéa?
Glumica: Pa Sto ste éinili u Ma¬
Grof: Sreca? Molim vas, gospo¬
gjarskoj?
dice, sreée nema. Uopée, bas onih
Grof: No, kako rekoh, gospodjice,
sluzba.
stvari o kojima se najvise govori, njih
Glumica: No, pa zasto ste ostali
nema n. pr. ljubav. I to je nesto
toliko vremena u Magjarskoj?
takova.
Zivi program iz Union-Kina.

4

G###
— „Takova Sta vidio sam ved u — „Union-Kinu“.