box 17/4
11. Reigen

KOPRIVE
Br. 2.
KIPFEL
70
T 0.
nl
SADA
NEKOC
2
Kad se pomisli, dva sata od Beca
Arthur Schnitzler: „Kolo“
i potpuna samoca. Akakov jeto kraj?
Glumica: Sto? Ovdje bi mogao
Pjesnik i glumicd.
mnogo cega ispjevati kad bi slucajno
Soba u ladanjskoj gostioni. Pro¬
imao dara.
ljetno je vece. Nad I.vadama i bre¬
Pjesnik: Jesi li vec kada bila ovdje?
zuljeima plovi mjesec, prozori su
Glumica: Jesam li vec bila ovdje?
otvoreni. Velika tisina
Ha! Ovdje sam godine Zivjela!
Ulaze pjesnik i glumica. Cim udose
Piesnik: S kime?
ugasi se svjetlo, koje je pjesnik drzao
Glumica: No, s Fricom, naravno.
u ruci.)
Pjesnik: Ah tako!
Pjesnik: 0h
Glumica: Toga sam Covjeka zbilja
Glumica: Sto je?
obozavala
Pjesnik: Svjetlo. — Ali ne treba
Pjesnik: To simi vec pripovijedala.
nam ga. Gle kako se vidi. Cudnovato!
Glumica: Molim — ja mogu i otiéi
Glumica (spusti se nenadano kod
ako ti dosadujem!
prozora sklopljenih rukn).
Pjesnik: Ti da m. dosadujes?
Pjesnik: Sto ti je?
Ti ni ne slutis sto si ti meni T
Glumica (Suti).
si za me ditav svijet ... Ti si bo¬
Zanstvo, ti si genij. Ti ti Ti
Pjesnik (k noj): Ta sto radis?
si zapravo sveta Neduznost ... Da,
Glumica (uzbudeno): Zar ne vidis
.Ali sad ne bi imala govoriti o
ti
da molim?
Fricu.
Pjesnik: Vjerujes li ti u Boga?
Glumica: To je doista bilo u za¬
Glumica: Naravno, nijesam ja pre¬
buni! No!
vejana hulja.
Pjesnik: Ah tako!
Pjesnik: Lijepo je da to uvidas.
Glumica: Hodi amo, poljubi me!
Glumica: Ta dodi k meni i klekni
Pjesnik (poljubi je).
uza me. Mozes zbilja i ti jedared
Glumica: A sada cemo jedno dru¬
moliti. Ne ée ti pasti kruna s glave.
gomu reéi laku noé! Zivio, zlato!
Pjesnik (klekne uza nju i obujmije.)
Pjesnik: Kako ti to razumijes?
Glumica: Razuzdande! — (Ustane).
Glumica: No, poci du na pocinak.
A znas li ti komu sam se molila?
Pjesnik: Dobro, to veé, ali Sto se
Pjesnik: Mislim Bogu.
tice lake noci .. A gdje bih ja
Glumica (porugljivo): Dakako! tebi
prenocio?
sam se molila.
Glumica: Sigurno ima jos mnogo
Pjesnik: A zasto si onda gledala
soba u ovoj kuci.
tamo kroz prozor?
Pjesnik: Ali druge nemaju dara za
Glumica: Reci mi radije, kamo si
me. Sada cu, u ostalomu, zapaliti
me to dovukao zavodnice!
svjetlo, mislis li i ti?
Pjesnik: Ali, dijete, to bijase tvoja
Glumica: Da.
namisao. Htjela si na ladanje, i to
Pjesnik (zapali svjetlo, koje stoji
bas ovamo.
na nochomu ormaricu): Lijepe li
Glumica: Dakle, zar nijesam imala
sobe.. a pobozni su ljudi ovdje.
pravo?
Pjesnik: Sigurno. divno je ovdje. Same svete slike ... Bilo bi zani¬
Str. 3.
mivo provesti neko vrijeme medu
ovim ljudima ipak drugi svijet.
Mi zapravo znamo jako maloo drugim.
Glumica: Ne govori gluposti, nego
mi radije daj tu torbicu sa stola.
Pjesnik: Evo, moja jedina!
Glumica (izvadi iz torbice malu
uokvirenu slicicu, postavi je na nocni
ormarié)
Pjesnik: Sto je to?
Glumica: To je gospa.
Pjesnik: Imas li je uvijek uza se?
Glumica: Ta ona je moj talisman.
A sada idi, Roberte
Zar ti ne bih pomogao?
Glumica: Ne, otidi sada.
Pjesnik: A kad bih opet dosao?
Glumica: Do deset minuta
Pjesnik (poljubi je): Do vidova!
Glumica: Kamo ces?
dolje. Jako volim setati nocu vani.
Najbolje mi misli tako dolaze. A jos
u tvojoj blizini, ovijan, tako rekuéi,
tvojom deznjom Zivuéi u tvojoj
umjetnosti.
Glumica: Govoris kao idiota
Pjesnik (bolno): Ima Zena koje bi
mozda rekle. kao pjesnik.
Glumica: No idi vec. Ali se ne daj
ljubakanje s konobarkom!
Pjesnik (ode).
Glumica (svlaci se. Cuje, kako
pjesnik silazi niz drvene stepenice 1
slusa njegove korake pod prozorom.
Cim se svuce ode k prozoru, pogleda
dolje, on stoji tu; Sapne prema dolje).
Hodi!
Cudno.

S
u.—.
Prokleti taj Misko, jedva je do¬
cekal da ide na Srbe, a sad je tam
ostal
Onda nek covjek ljude razme