II, Theaterstücke 11, (Reigen, 0), Reigen. Zehn Dialoge, Seite 229

box 17/4
11. Reigen
Str 4
KOPRIVE
Br. 2.
Pjesnik (dode brzo gore; poleti k
Pjesnik: Ili nekoga. kog sama
Pjesnik: A zasto? Sto sam ti ucinio?
njoj, koja je medutim legla u postelju
nijesi nikada vidjela nekoga, koga
Glumica. Arogantan si bio.
i ugasila svjetlo; zakljuca vrata)
ne poznajes, nekoga, koji je odreden
Piesnik: Kako to?
Glumica: Tako, sad mozes sjesti
za te, a koga nikada ne mozes da
Glumica: To misle svi u kazalistu.
k meni pa mi nesto priéati.
nades.
Pjesnik: Tako.
Pjesnk (sjede k njoj na postelju):
Glumica: Molim te, ne govori tako
Glumica: Ali sam im rekla: Taj
Ne bih li zatvorio prozor? Nije li ti
uzasno glupo.
Govjek ima sigurno prava da bude
hladno?
Grogantan.
Pjesnik:
Zar nije öudno
Glumica: Ne, ne.
i ti
a moralo bi se ipak vje¬
Piesnik: A sto su odgovorili drugi?
Pjesnik: A sto bih ti pripovijedao?
rovati. — Ali ne, znacilo bi oduzeti
Glumica: Sto bi mi odgovorili ti
Glumica: No, komu si nevjeran
ti najbolje Sto imas, kad bi ti se
judi? Ja ni ne govorim nic#s kime.
ovaj das
htjelo hodi, hodi —— hodi
Pjesnik: Ah tako.
Pjesnik: Na Zalost, nijesam jos.
— —
Glumica: Svi bi me naradije otro¬
Glumica: No, utjesi se i ja nekoga
Glumica: Ovo je ipak ljepse negt
I. Ali im ne ée uspjeti.
varam.
glumiti u glupim komadima 8t0
Pjesnik: Ne misli sada na druge
Pjesnik: To sam ved mislio.
ti se Eini?
Jjude. Veseli se radije da smo ovdje
Glumica: A sto mislis, koga?
Pjesnik: No, mislim da je dobre
i reci mi, da me volis.
Pjesnik:
Da, dijete, o tome ne
da katkada imas da glumis i u pa¬
Glumica: Zahtijevas li jos dokaza?
mogu imati
pojma.
metnima.
Pjesnik: Dokazati se to, uopée, ne
Glumica
Pa pogadaj!
Glumica: Ti, arogantni psu, sigurno
moze.
Pjesnik:
Cekaj No, svojega
opet mislis svoj komad?
Glumica: To mi je krasno! A Sto
upravitelja.
Pjesnik: Naravski!
hodes jos?
Glumica: Dragi moj, nijesam ja
Glumica (ozbiljno). To je zbilja
Piesnik: Kolikima si to veé htjela
koristica.
krasan komad!
dokazati na ovaj nacin jesi li sve
Pjesnik: No, samo sam mislio.
Pjesnik: No dakle!
ljubila?
Glumica: Pogadaj jos jedan put.
Glumica: Da, ti si velik genij, Ro¬
Glumica: Ne, Ijubila sam samo
Pjesnik: Dakle varas svojega ko¬
berte!
jednoga.
legu Benna
Pjesnik: Ovom bi mi prigodom, u
Pjesnik (ogrli je): Moj
Glumica: Ha! Taj čovjek ne voli
ostalomu, mogla kazati zasto si otka¬
Glumica: Fric.
uopée Zena zar ne znas? Ta on
zala prekojuée. A nije ti bilo apso¬
Pjesnik: Ja se zovem Robert. Sto
provodi ljubav sa svojim listonosom.
atno nista.
sam onda ja tebi kad sada mislis na
Pjesnik: Je li moguée?!
Glumica: No, htjela sam te srditi.
Frica?
Glumica: Onda me poljubi.
Pjesnik (obujini je).
Kazalisno pitanje.
Glumica: Ali sto to to radis?
Pjesnik: Ta ne must me tako.
Glumica: Cuj, Roberte, stavit cu ti
prijedlog. Lezi k meni u postelju.
*
Pjesnik: Prima se!
Glumica: Hodi brzo, hodi brzo!
Pjesnik: Da da se je mene pi¬
talo, bio bih odavna . .. Cujes li?
Glumica: Sto to?
Pjesnik: Vani cvréu Sturci.
Glumica: Ti si sigurno lud, dijete,
Pjesnik: Pa dujes ih valja.
Glumica: No, hodi vec!
Pjesnik: Evo me. (Knjoj.)
Glumica: Tako, a sad lezi lijepo
mirno Pst. ne miei se.
Pjesnik: Jest, sto ti pada na um?
9-4 S
Glumica: Ti bi sigurno Zelio ljuba¬

kati sa mnom?
Pjesnik: Pa to bi ti ved moglo biti
B•
jasno.
2 Glumica: No, to bi ih mnogo
htjelo
Pjesnik: Ali se ne moze dvositi,
da ja ovaj das imam najvise izgleda.
Glumica: Onda hodi, moj Sturée!
S
Od sada éu te zvati Sturkom.
Pjesnik: Lijepo
Glumica: Dakle, koga varam?
Pjesnik: Koga?.. Mozda mene...
Albini: Kamo éete s teatrom?
Glumica: Dijete moje, tvoji su
mozdani jako bolestni.
Trescec: u Bjelovar, da ga mogu sigurnije nadzirati.